недеља, 9. мај 2010.

Opšte mere za rad sa računarom


Računar je postao najrasprostranjenije oruđe za rad. Nema kancelarije pa ni šalterskog radnog mesta gde nije instaliran računar. Ako još dodamo i sve one koji rade sa oruđima koja imaju video displej za pružanje informacija onda je problematika bezbednog i zdravog rada na računaru (terminalu, video displeju) veoma bitna za podizanje nivoa bezbednosti i zdravlja na radu uopšte.

Kod rada sa računarom bitno je prvo pregledati kako zaposleni sedi i u kom položaju mu je telo u odnosu na računar. Pravilan položaj je predstavljen na slici kojom počinje ovaj tekst. Tek kada zadovolji te uslove: da su ruke i noge u položaju lakata i kolena pod odgovarajućim uglom, da je udaljenost od monitora takva da ekran ne zamara oči, da je monitor postavljen u ravni očiju, da postoji mogućnost podešavanja stolice i monitora po visini i nagibu itd, itd (nije teško naći ta pravila na internetu), a onda sledi dalje pregled:

- pregled monitora i slike koju daje (da li su slova oštra i stabilna - da ne "igraju", da li je uopšte slika stabilna, da li se javlja refleksija koja ometa dobro praćenje slike na monitoru, pa čak i da li monitor "prekomerno" zrači...)

- pregled softvera koji se koristi i da li je adekvatan za posao koji se njime obavlja tj. da li je on ergonomski prilagođen korisniku o čemu do skora se uopšte nije vodilo računa, a u budućnosti će se najverovatnije sve više voditi računa jer udoban i bezbedan rad zavisi i od softverskih rešenja

-pregled, čak, i izbora fonta kojim će se služiti naa računaru (serifna ili sanserifna) jer i slova mogu da zamaraju ili da ne pružaju jasnu, nedvosmislenu informaciju

Sve rečeno spada u ergonomiju sistema "čovek-računar-sredina" koji bi trebalo još istraživati i stvoriti preporuke pri projektovanju za udoban, bezbedan i efikasan rad.

Generalno bi trebalo ostaviti svakom zaposlenom takve elemente sistema (i njihov međusobni odnos) da imaju maksimalni broj podesivih veličina kako bi njihovim podešavanjem i međusobnim odnosom zaposleni prilagodio sistem isključivo sebi i svojim specifičnim karakteristikama i potrebama posla (i zaposleni je deo sistema i to najvažniji). Teško da neke opšte mere mogu sve da pokriju i sve zadovolje.

Нема коментара:

Постави коментар