недеља, 18. април 2010.

Da li ste na poslu izloženi stresu?


Koga god, počevši od sebe, sam pitao kazao je da jeste i to ne malo. Na pitanje šta njegov posao čini stresnim dobijamo najrazličitije odgovore: loši međuljudski odnosi, dosada - monotonija, velika odgovornost, neizvesnost ishoda poslovnih odluka, nesigurnost posla, velika buka, neprijatna isparenja, niska bezbednost itd, itd... Ako je sve ovo stres pa šta je onda zaista stres? To je reakcija čoveka na nešto iz okruženja što ga "pritiska" podižući mu krvi pritisak, ubrzava rad srca, uznemirava, prekomerno ljuti, ne dozvoljava da se odmori, opusti, da uživa u životu i rezultatima svoga rada. Stres samo po sebi nije ništa posebno iz okruženja ili jeste sve iz okruženja ali samo ako se "udruži" sa našim subjektivnim doživljajem da je to nešto iz sredine za nas neprihvatljivo. I tako dolazimo do definicije stresora kao faktora iz okruženja kojima mi pridajemo značaj nečega što nam je neprihvatljivo.

Ovako definisanje stresa (stresora) ima smisla za unapređenje bezbednosti i zdravlja na radu jer nam sugeriše da borba protiv stresa jeste sveobuhvatno humaniziranje rada, oblikovanje radnog okruženja uz maksimalno saučestvovanje onoga ko će u tom okruženju da radi kako bi promene prihvatio kao svoje i time ih doživljavao kao nešto pozitivno. Naime, zalud mi napravili fantastično okruženje (poput svemirske stanice) ako ga onaj ko će da radi u njemu doživljava kao sterilno, bezlično, njemu lično neprimereno ili čak ugrožavajuće iz opet nekih njemu iracionalnih razloga. Ne zaboravimo da čovek nije samo racionalno biće.

Dakle, borba protiv stresa polazi od dizajniranja međuljudskih odnosa, tzv. socijalne klime na poslu, kulture rada, načina odlučivanja pa sve do higijensko tehničkih mera bezbednosti i zdravlja na radu. Rešavanje samo jednog aspekta a zanemarivanje drugoga znači neprihvatljivu fragmentizaciju sveta rada. Tako da u borbi za viši nivo bezbednosti i zdravlja na radu ima mesta za delatnike struka od tehnike do psihologije, sociologije, umetnosti i filosofije. Svako uprošćavanje vodi "promašenoj temi".

Нема коментара:

Постави коментар